G A L E R I J A  
S A V R E M E N E  
U M E T N O S T I  
Pregled izlozbi u 2014. po izlozbenim prostorima
(kliknuti na sliku)
G A L E R I J A     S R B I J A     2 0 1 4
Jelena Minic Mrdjan, slike, 11 - 23. februar 2014.
Jelena Minić Mrđan rođena u Prijepolju. Diplomirala i magistrirala na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu. Član je ULUSa od 1997. Živi i radi u Beogradu. Ovo je njena peta samostalna izložba. Učesnik je mnogobrojnih kolektivnih izložbi i likovnih kolonija. Dobitnik je nekoliko nagrada kao što je Počasna paleta „Beli Anđeo“ kolonije Mileševo, Specijalna Nagrada za Slikarstvo- Gornji Milanovac na izložbi Bijenale minijature  i Zlatna Paleta za slikarstvo na Prolećnoj izložbi u Beogradu.
Slikarstvo Jelene Mini
ć karakteriše veoma bogata paleta različitih likovnih elemenata, koji su minucioznim i veoma odmerenim potezima utkani u delo.

Apliciranjem i kolažiranjem razli
čitih predmeta ne-slikarskog porekla poput dugmadi, žice, papirne pulpe, veoma promišljeno gradi sliku preko koje tek onda slika i nanosi boju. Boja je čista, pastelna i intenzivna. Naglašena faktura isprepletana masom zgužvanih krpa i obojenih polja, simbola, znakova - alegorija isprepletanih doživljnjnih i preživljenih događaja, stvara metaforu koju treba studiozno proučiti. Njeno stvaralaštvo možemo podeliti u dve celine. Prva je slika kolaž najbliža po načinu slikanja, boji i materijalu enformelu i druga celina slike od peska na kojima dominiraju simboli i čiste jasne  bojene ili natur celine.
Iako na prvi pogled razli
čite ove dve celine se međusobno dopunjavaju i proizilaze kao jedna priča u nastavcima. Slike kolaži su urbani pejzaži na kojima čovek kroz istoriju umetnosti i civilizacije odmotava svoju priču kroz razne simbole, lavirinte, portrete i druge detalje. Slika je ispunjena mnoštvom detalja koji se preklapaju, gužvaju, nadovezuju, stvarajući monumentalni poliptih - likovni lavirint. Iz nje ulazimo u drugu celinu koja je pročćenija i dosta jasna. Boja je ovde veoma selektivno korišćena i svedena na minimum. Osnova slike je opet reljef koji asocira na zid na kome su prilepljeni ravnomerno poređani predmeti koji čine zapravo jedini crtež na slici. Sa njih  zrači svetlost i čistota.  Od hijeroglifskih  zapisa pa do bele slike, stvaralaštvo Jelene Minić  se proteže od realnog i doživljenog,  preko izmišljenog i dodatog, prepuštajući se životu koji joj donosi inspiraciju.
Milutin Kopanja, akvareli i crteži, 6  - 23. mart 2014.
Milutin Kopanja je rođen u Glamoču 1946.god.Završio je Fakultet likovnih umetnosti i posdiplomske studije u Beogradu 1979. Pored toga studirao je i Filološki fakultet u Beogradu. Samostalno je izlagao 34 puta u Beogradu, Novom Sadu, Banja Luci, Čačku, Kragujevcu, Nišu /1985/, Somboru, Kraljevu, a kolektivno je izlagao oko 200 puta u našoj zemlji  inostranstvu /Japan, Bugarska/...
Dobitnik je brojnih nagrada za slikarstvo od kojih su zna
čajnije: Velika nagrada Riste i Bete Vukanović za slikarstvo /1977./, Otkupna nagrada na izložbi portreta u Tuzli /1979/,Nagrada ULUSa za crtež /1981/,nagrada za crtež Beograd 86,Nagrada za crtež na X izložbi jugoslovenskog crteža u Somboru /1990/, Zlatna paleta ULUSa /1993/ ....

Njegova dela nalaze se u brojnim galerijama i muzejima širom zemlje. Milutin Kopanja je umetnik koji je tokom celokupnog slikarskog istraživanja ostao veran klasi
čnom slikarskom jeziku kojim beleži trenutke svojih intimnih razmišljanja. Tiho i izolovano je izgradio sopstveni prepoznatljiv stil u kome dominiraju suptilne harmonije crteža, oblika i boja. Odmeren, jasan pročćen stil je nastao kao rezultat višedeceniskog istraživanja. Njegov poetski svet je diskretan, sažet u jedan ili dva osnovna motiva oslobođen svih suvišnih detalja. Pored prisutnih motiva ptica i biljaka, dočarava sećanje na cvrkut ptica, kao i šum vetra pronašavši potpuni unutrašnji mir.

„Nema nikakve razlike izme
đu crteža i boje, kako slikamo, postepeno i crtamo; Što boja postaje skladnija, tako crtež postaje precizniji. Kada je boja dostigla svoje bogatstvo, oblik dostiže punoću. Kontrasti i odnosi tonova - eto tajne crteža i oblika.“ Pol Sezan

Sonja Vukasinovič
PAL DEČOV I IŠTVAN BALIND bili su učesnici Likovne kolonije Sićevo 2012. kada j i potekla inicijativa o realizaciji njihove zajedničke izložbe. To se i očkivalo jer su u pitanju dugogodišnji prijatelji koji su zajedno studirali, izlagali i bili učesnici mnogih kolonija ne samo u Srbiji već i u Mađarskoj.

Ištvan je rođen u Vojvodini, diplomirao je na AU u Novom Sadu.Tu je živeo do 1991. godine, a zatim se preselio u Mađarsku.Sada živi i radi u Budimpešti.Član je više likovnih udruženja. Do  sada je ostvario skoro četrdeset samostalnih izložbi i više od stopedeset zajedničkih izložbi.Učestvovao je na brojnim međunarodnim kolonijama Nemačke, Slovenije, Hrvatske, Austrije, Mađarske i Srbije. Dobitnik je značajnih nagrada u Srbiji i Mađarskoj.

Pal Dečov rođen u Kovinu. Diplomirao na AU u Novom Sadu, magistrirao na FLU u Beogradu. Živi i radi u Opovu. Član je ULUVa i ULUSa.Do sada je ostvario više od četrdeset samostalnih izložbi i preko tristapedeset kolektivnih u zemlji i inostranstvu.Učestvovao je u radu više likovnih kolonija u zemlji i van nje. Dobitnik je mnogih značajnih priznanja i nagrada.
Oba autora podjednako spretno kombinuju kompozicije na svojim delima sa malim brojem likovnih elemenata svako u svom likovnom maniru.

Slikarstvo Ištvana Balinda zasnovano je na geometriskim savršenim formama ravnih površina kruga, kvadrata i trougla, koje kroz igru simetrije i asimetrije ritmički ponavlja.Oblici su iscrtani paralelnim drhtavim linijama.Boja je potpuno sklonjena u drugi plan ili je potpuno izostavljena.Ona i nije umetnikova svera interesovalja.

Kod Dečova je boja dominantna.Široka Panonska ravnica svakako vidljivo inspiriše umetnika.Boja sena, zemlje, neba i Sunca u tonovima plave i žute boje iscrtane kratkim potezima osnovne su varijacije na delu.Jednostavnim kružnim formama velike bale sena,  prostiru se širokom ravnicom, uokvireni nebom u različitim kombinacijama, neobičnih formi i kompozicija, dočarana je vojvođanska ravnica.
Dakle, iako se prizori na slici tek asocijativno naslućuju, sadržaj slike ne dominira nad plastičnom strukturom, već je sve usmereno ka tome da se dočara titravost prirode i postigne karakter slike.

Sonja Vukašinović
Ištvan Balind i Pal Dečov, slike i instalacije, 25. mart  -  8. april 2014.
Likovni umetnici Niša, 10 - 28. april 2014.
Dpuštvo likovnih umetnika Niša,kako se prvobitno zvalo, osnovano je 1948.godine ,upravo iste godine kada je otvorena Škola za primenjenu umetnost u Nišu ./Današnja Umetnička škola/.Umetnici grada Niša su nastojali  da široj društvenoj zajednici nametnu veću brigu o umetnosti i da edukuju šire slojeve društva.Likovni umetnici Niša uvek su aktivno učestvovaliu kulturnom životu grada. Pored toga,  bili su  neposredni inicijatori obnavljanja likovne kolonije u Sićevu i svojim aktivnostima podržali osnivanje  Galerije savremene likovne umetnosti. Učestvovanjem na brojnim značajnim jugoslovenskim i međunarodnim izložbama nosili su  sa ponosom ime svoga grada osvajajući brojne nagrade.Vremenom, ovo društvo se pretvara u Društvo likovnih umetnika Niša-članova ULUS-a .
Udruženje je okupljalo slikare, vajare, grafičare, članove Udruženja likovnih umetnika Srbije /ULUS/ koji žive i rade u Nišu sa ciljem  unapređenja likovnog stvaralaštva na teritoriji opštine Niš.Članstvo u ULUS-u se sticalo po veoma visokim kriterijumima.
U saradnji sa Galerijom savremene likovne umetnosti u Nišu  Udruženje priređuje godišnje izložbe svojih članova od osnivanja do danas./ Izuzetak je godina 1999. kada je godišnja izložba  održana u Galeriji RAM ART/.

U nameri da održi izlagački kontinuitet Galerija SLU je ove godine okupila mnoge umetnike i koji nisu članovi ULUS-a,  jer je  evidentno  sve manje interesovanje mlađe generacije umetnika iz Niša zbog zamrlih aktivnosti  Udruženja.
Na izložbi je prisutno ukupno 60 umetnika od kojih je tek negde polovina članova ULUS-a.Umetnici različitih likovnih poetika i interesovanja pružaju na uvid trenutno stanje u likovnom životu grada.

Galerija savremene likovne umetnosti Niš,  kao matična ustanova, nastoji da  i u ovim turbulentnim vremenima održi izlagački  kontinuitet  niških umetnika, da podstakne njihov rad,  nadajući se većem interesovanju za umetnost našeg društva u celini.

Radmila Kostić

Lazar Vozarević (1925 - 1968), 13. maj - 01. jun 2014.
Postavka izložbe u Galeriji „Srbija“ u Nišu čine 28 eksponata (slike i crteži) koji hronološki obuhvataju sve segmente Vozarevićevog stvaralaštva, odnosno tri faze umetnikovog opusa - postkubizam, enformel i postenformel. Ovi radovi potiču iz Galerije „Lazar Vozarević“ iz Sremske Mitrovice, koja, nakon umetnikove smrti 1973. godine čuva i prezentuje dela ovog značajnog autora, koji se pored slikarstva bavio i ilustracijom knjiga, scenogrsfijom i mozaikom.
Nakon otvaranja izložbe biće prikazan film o Lazaru Vozareviću pod nazivom „U zavičaju posle smrti živeti“ autora i režisera Igora Čolaka.

Lazar Vozarević je rođen u Sremskoj Mitrovici 1925. godine.Prva saznanja iz slikarstva stekao je u Školi za primenjenu umetnost u Beogradu, koju je upisao 1941.godine. Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu, završio je 1948. u klasi profesora Mila Milunovića. Bio je član grupe „Jedanaestorica“ i „Decembarske grupe“.Bio je docent Akademije likovnih umetnosti u Beogradu.Preminuo je 29.marta 1968. u Beogradu.
Dobitnik je Nagrade za slikarstvo na I jugoslovenskom trijenalu likovnih umetnosti u Beogradu (1961) i Oktobarskem nagrade grada Beograda (1959).

Njegova dela nalaze se u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, Umetničkoj galeriji na Cetinju ( u okviru zbirke Milice Sarić-Vukomanović i Svetozara Vukumanovića Tempa), Umetničkoj galeriji u Sarajevu, Galeriji Matice Srpske u Novom Sadu, u Galeriji poklon zbirka Rajka Mamuzića u Novom Sadu kao i u mnogim drugim muzejima i zbirkama na prostorima bivše Jugoslavije.Posle smrti umetnika osnovana je u njegovom rodnom mestu Galerija „Lazar Vozarević“ u kojoj je sada izložen najveći broj radova.Dela Vozarevića nalaze se i u inostranstvu: u Pinakoteci u Bariju i privatnim kolekcijama David Rockefeller (SAD), Guido Trevisan (Italija),De Silva (Brazil), Paul Flockermann (SAD), Gene Sklar (SAD), Phili - ppe Baudet (Francuska) i druge.
Otvaranju izložbe prisustvovće predsavnici Galerije Lazar Vozarević iz Sremske Mitrovice kao i Marija Bukanović istoričar umetnosti ( koja će i otvoriti izložbu) kao i autor i režiser filma „ U zavičaju posle smrti živeti“ režiser Igor Čolak.


Milica Todorović
G A L E R I J A   S A V R E M E N E   U M E T N O S T I  
K e j  K o l a  s r p s k i h  s e s t a r a  1 / I I
1 8 0 0 0  N i š
S r b i j a
T e l .   + 3 8 1 1 8 5 1 3 7 0 1 :   5 1 2 6 4 0
F a x . + 3 8 1 1 8 5 1 2 6 4 2
ww.gslunis.org
SLIKARSTVO
G R A F I K A
SKULPTURA 
O  S  T  A  L I
M  E  D  I  J  I
G a l e r ijski  prostor SRBIJA povrsina - 340 metara  kvadratnih
Galerija savremene likovne umetnosti organizuje i stalne postavke umetnickih dela iz svog Fonda.
Planiranjem izgradnje ili rekonstrukcije postojeceg prostora u centru grada doci ce se do formiranja stalne postavke umetnickih dela iz depoa.
Razumevanjem gradskih struktura a probleme jedne ovakve ustanove od opsteg drustvenog i kulturnog znacaja, i angazovanjem gradonacelnika Gorana Cirica,
u ovom prostoru je uredjen savremeno opremljen depo za cuvanje umetnickih slika.
Vladeta Živković je diplomirao i magistrirao na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Od 1979. zaposlen je na istom Fakultetu gde je u zvanju redovnog profesora od 1996. za predmet Plastična anatomija. Od 2004. godine vodi poslediplomsku nastavu iz crtanja na Akademiji umetnosti u Banja Luci. Realizovao je devet samostalnih izložbi, učestvovao na više od pedeset kolektivnih u zemlji i inostranstvu /Italija, Bugarska, Grčka, Mianmar/. Dobitnik je sedam nagrada među kojima su otkupne nagrade na izložbama Perspektive /1979/, Crtež i sitna plastika u Beogradu /1981/, Jugoslovenski portret u Tuzli /1983,87/ kao i Velike plakete sa poveljom Univerziteta umetnosti u Beogradu l/1993/.

Kao "verni saputnik" prirode Vladeta Živkovi
ć u pejzažima pronalazi početne impulse za svoj rada. Motivi iz prirode su u njegovom slučaju izvori za slikovnu predstavu  nepatvorene lepote ali i univerzalnih mitskih strahova, ličnih damara i emotivnih treptaja. Rasterećen potrebom za deskripcijom, naracijom ili ilustracijom, likovnim preoblikovanjem  u manjoj ili većoj meri razgrće vidljive slojeve, nalazi ravnoteћu između ličnog senzibiliteta i racionalnog poretka slike, strpljivo i pažljivo obrađuje slikovnu površinu.

Dela Vladete Živkovi
ća su u sučtini asocijativno apstraktne slike predela protkane duhovnim i psihološkim potkama, dinamizovane gestualnim potezima, kolorističkim akordijanjem i akcentiranjem. Ekspresionistički tretirane u kolopletu slobodnih, raznovrsnih pretežno kratkih poteza one žive u dijalogu hrapavih i glatnih povrčina,  svetlosti i senke, stišanih i jakrih boja, lazura i paste. Čudesno rasvetljenim pojedinim partijama /svetlost zrači iz boje/, pronađenom elementarnošću oblika, slobodnom a kontrolisanom strukturom, energijom poteza i raskoljnim koloritom, postignut je komplementaran sklad između ličnog, unutraљnjeg doћivljaja - raspoloћenja i spoljaljnjeg sadržaja - amtosfere.

Spoznajni okvir jednog dela slika orijentisan je ka mitologiji starih Slovena. Svojevrsnom pejzažnom mitologijom koja je rezultat nesputanog subjektivizma u doživljaju prirode, umetnik transformiše vi
đeno i misaono u likovno. Njegovi pejzaži nose obeležja  mističnog sjedinjavanja čoveka sa prirodom.

Slikarstvo Vladete Živkovi
ća je lično intonirano, po doslednosti poprima karakter intimističke postojanosti, dobro utemeljenog koncepta.

Nakon Niša bi
će realizovana u Pirotu i Beloj Palanci - rodnom mestu umetnika

Za GSLU Niš, Milica Todorovi
ć
Vladeta Živković, izložba slika, 30. septembar - 19. oktobar 2014. godine.
Posle uspešnih prikazivanja izložbe autorke dr Jasne Jovanov tokom 2013. i 2014. godine, Spomen-zbirka Pavla Beljanskog se predstavlja publici u Nišu i podseća na značaj angažovanja Nadežde Petrović (1873-1915) na različitim umetničkim i društvenim poljima početkom 20. veka.

Slikarka je 1904. godine aktivno učestvovala u organizaciji Prve jugoslovenske umetničke izložbe, kao i u osnivanju Prve jugoslovenske umetničke kolonije u Sićevu, čijih 50 godina neprekidnog održavanja obeležava u 2014. godini Galerija savremene likovne umetnosti Niš. Izložba Nadežda Petrović: s obe strane objektiva predstavlja fotografski opus, kao i najznačajnije slike Nadežde Petrović iz Spomen-zbirke Pavla Beljanskog. U okviru postavke prikazane su i pojedine fotografije iz zaostavštine njenih prijatelja, učesnika Prve jugoslovenske umetničke kolonije, poput Riharda Jakopiča, Ivana Meštrovića, Ivana Grohara i drugih. Pored samih umetničkih dela, ove sačuvane fotografije su svedoci vremena u kom su se mladi umetnici borili za moderni likovni izraz i delili oduševljenje slikanja u prirodi i istraživanju boje i svetlosti u slikarstvu.

Izložba i katalog Nadežda Petrović: s obe strane objektiva predstavljaju svojevrsni podsetnik na mogućnosti neprekidnih istraživanja i nove valorizacije kulturne baštine. Publika u Nišu se na novi način bliže upoznaje s jednom od najpoznatijih ličnosti srpske kulture, koja se po svojim umetničkim delima i avangardnim idejama svrstava u najznačajnije žene 20. veka. Kustos izložbe je Jasmina Jakšić Subić.
Nadežda Petrović ''S obe strane objektiva'', fotografija i print 31. jul - 15. avgust 2014. godine.
Izložbu čine 107 dela koja su izbor od ukupno 796 radova koji se u fondu niške Galerije čuvaju zahvaljujući Likovnoj koloniji „Sićevo“. Postavka je istovremeno realizovana u tri izložbena prostora / galeriji „Srbija“, Paviljonu u Tvrđavi i Salonu 77/. Ceremonija svečanog otvaranja održana je u galeriji „Srbija“.

Likovna kolonija „Sićevo“ nastavlja tradiciju i neguje sećanje na Prvu jugoslovensku umetničku koloniju osnovanu po ideji naše poznate slikarke Nadežde Petrović koja je u leto 1905. u selo Sićevo nadomak Niša, dovela je svoje kolege iz minhenskih dana školovanja - slovenačke i hrvatske slikare, pretvarajući tako Sićevo u svojevrsni "balkanski Barbizon". Različite negativne istorijske okolnosti prouzrokovali su dugu pauzu u okupljanju umetnika u Sićevu.

Posle gotovo šezdeset godina tačnije 1964. godine u periodu od 15. do 31. avgusta u Sićevačkoj klisuri ponovo su boravili umetnici. Tako je ustanovljena Likovna kolonija "Sićevo" - tada prva na teritoriji centralne Srbije i prva Kolonija likovnog karaktera namenjena istovremeno slikarima, vajarima i grafičarima u nekadašnjoj Jugoslaviji. Predhodno osnovane kolonije bile ili slikarske /Ilok, Senta, Bačka Topola/ ili vajarske /Rovinj, Dečani, Prilep /.

Osnivanju Kolonije i njenom održavanju tokom prvih godina postojanja poseban doprinos dali su pojedini likovni umetnici Niša / Dragan Kostić, Radomir Antić, Nina Antoković.../ kao i društveni i javni poslenici /Ivan Vučković, Veselin Ilić, Srećko Taritaš, Miodrag Aranđelović, Nikola Jelčić.../. Ukupno 88 dela nastala u Likovnoj koloniji „Sićevo“ u tom periodu čuva se u Narodnom muzeju u Nišu.

Galerija savremene likovne umetnosti Niš od svog osnivanja 1970. godine do danas vodi sve poslove realizacije Kolonije i čuvanja, zaštite, proučavanja i prezentovanja dela nastalih u njoj.

Više od 400 umetnika različitih generacija i vokacija iz svih krajeva nekadašnje Jugoslavije i iz mnogih zemalja sveta učestvovalo je do sada u radu Kolonije. Jedinstvena i neponovljiva lepota pejzaža, izuzetna istorija, tradicionalno gostoprimstvo, čudesna svetlost... apostrofirani su od strane brojnih umetnika kao dominantne impresije.
Svake godine brižljivo sačinjavan izbor učesnika Kolonije uz poštovanje autentičnosti i aktuelnosti njihovih individualnih poetika od strane organizatora ali i profesionalan odnos samih umetnika, doprineli su stvaranju značajnog fonda umetničkih dela Kolonije koji svedoči o složenim i višeslojnim kretanjima u umetnosti proteklih decenija a istovremeno je i trajna ostavština za budućnost.

Obeležavajući pedeset godina kontinuiranog održavanja Likovne kolonije „Sićevo“,
Galerija savremene likovne umetnosti priređuje izložbu koncipiranu tako da prati hronološki sled nastanka dela i razvoja fonda Kolonije od sedamdesetih godina XX veka do danas. Izložba među ostalima sadrži i dela Mihajla Petrova, Ivana Tabakovića, Miće Popovića, Stojana Ćelića, Radomira Reljića, Zorana Pavlovića, Bože Ilića, Bojana Bema, Koste Bogdanovića, Momčila Krkovića, Bate Mihajlovića, Petra Omčikusa, Milana Staševića, Emira Dragulja, Stevana Kneževića, Velizara Krstića, Čedomira Vasića, Aleksandra Rafajlovića, Perice Donkova, Zorana Grebenarovića, Anice Vučetić ...kao i umetnika iz bivših jugoslovenskih republika /Petar Mazev, Tanas Lulovski, Zdenka Golob, Simon Šemov, Ferenc Mauric.../i iz inostranstva. Izbor izloženih radova sačinili su viši kustosi GSLU Niš: Milica Todorović, Radmila Kostić i Sonja Vukašinović.

Namera nam je da podsetimo da je Likovna kolonija „Sićevo“ najstarija kulturna manifestacija u regionu, da je zbirka Kolonije neospodno zavidne istorijsko-umetničke vrednosti, svojevrsna riznica Grada Niša, ali da još uvek nema uslova za njeno trajno prezentovanje publici.


Za GSLU Niš
Milica Todorović
Iz fonda likovne kolonije Sićevo, obeležavanje 50godina redovnog održavanja kolonije 27. avgust - 20. septembar 2014. godine, Galerija Srbija, paviljon u Tvrđavi, Salon 77
Mihael Milunović je rođen 1967.u Beogradu. Diplomirao na odseku slikarstva u klasi prof.M.Antonovića na Fakultetu  likovnih umetnosti 1992.Magistrirao na istom fakultetu 1995.Specijalizirao slikarstvo u klasi prof.V.Veličkovića una L Ecole Natonale Superieure des Beaux -Arts de Paris 1995-1996.Osnivač je i prvi predsednik NVO Pro Art Org u Beogradu/2005-2008./Predavao je na umetničkim akademijama u Parizu,Sent Etjenu i na Cetinju.Bio je kustos i organizator više izložbi ,urednik programa „Obojeni svet“ u Muzeju afričke umetnosti u Beogradu /2006./,umetnički direktor drugog Mikser festivala /2010./itd.

Objavio više kritičkih tekstova iz oblasti savremene umetnosti ,putopisa, eseja i tekstova za kataloge.Državljanin Francuske i Srbije.Živi i radi na relaciji Brisel-Beograd.Izlagao je samostalno u galerijama širom Evrope i sveta deset puta.

Njegovi radovi se nalaze u kolekcijama : Muzej Ludwig u Beču, Siemens AG, Leube Salcburg, Palazzo Forti u Veroni, Azraq Marakeš, Musee d Art et d Industrie Sent Etjen, Barzai-Hollander Brisel, Moet&Chandon, LZMH Eperne, Telenor Beograd, Wiener Stadtische  Srbija Muzej savremene umetnosti Beograd, Renoir i Maya Picasso...kao i mnogobrojnim drugim privatnim zbirkama i kolekcijama širom sveta.

Mihael Milunović svojim  delima gradi osobenu vrstu imaginarnog, nedrealnog  sveta koji  predstavlja  svojevrsan  odgovor na stvarni svet koji ga okružuje.

Preispitivanjem savremenih ideologija  umetnik čini kritičku  analizu stvarnosti govoreći vlastitim  likovnim jezikom o prolaznosti.

Apsurdnosti koje nas okružuju u svakodnevnom životu za umetnika su povod i potreba za pronalaženjem smisla. Milunović  svojim nadrealnim, sistemom znakova u  atmsferi  gotovo zaleđene  svekodnevnice ukazuje  da nam je ipak neophodna doza  imaginacije  da bi podneli  sveopštu  apatiju.

Radmila Kostić
MIHAEL MILUNOVIĆ, Izložba slika, 15 - 30. juli 2014. godine
Од четвртка 23. октобра љубитељи уметности ће у Галерији „Србија“ у Нишу моћи да погледају изложбу „Метаморфозе Сићева“. Изложбу чини избор од четрдесетак слика, графика и цртежа насталих у оквиру Ликовне колоније „Сићево“ које за мотиве имају пејзаже Сићевачке клисуре.

Иако учесници Колоније никада нису условљавани и ограничавани у погледу теме и мотива, већина њих је у специфичностима Сићевачке клисуре која је редак природни естетски феномен, препознала визуелну провокацију и пронашла ликовну инспирацију. Њихова дела својеврсни су омаж сићевачком пејзажу, траг о фасцинацији пределом чије су лепоте и тајне откривали и упознавали. Тако да је Сићевачка клисура доминантно утицала на фонд уметничких дела Колоније чинећи да потпуно аутентичним и оригиналним.

Свако од стваралаца кретао се одабраним стазама властите ликовне поетике у сликовном постварењу свог доживљаја природног амбијента, отуда и симболичан назив изложбе Маетаморфозе Сићева . Начин транспоновања личних импресија и природних форми и облика у говор ликовних елемената остварен је кроз различите видове веристичког, асоцијативног или апстрактног приступа. Изложба истовремено  сведочи о променама и трансформацијама унутар пејзажа као самосталног жанра а сходно духу времена и општим кретањима у уметности последњих  пет деценија.

Заступљена су дела уметника различитих генерација: од најстарије (Миленко Шербан, Божа Илић, Чедомир Крстић) преко низа уметника који крајем шездесетих година XX века и касније ступају на ликовну сцену ( Оливера Грбић, Невенка Теокаревић, Влада Тодоровић, Зоран Вуковић, Перица Донков, Биљана Вуковић, Рада Селаковић, Рајко Попивода...) до представника млађе генерације. Поред најбројнијих уметника из Србије, заступљени су и уметници из бивших југословенских република и из иностранства (Канада, Јапан, Данска, Бугарска).

Ликова колонија"Сићево" наставља традицију Прве југословенске уметничке колоније  - најстарије на Балкану, основане 1905. године по идеји познате сликарке Надежда Петровић.   Колонија се редовно оржава од 1964. године и до сада је више од 400 уметника из земље и иностранства учествовало у њеном раду

Изложба се организује као једна од манифестација поводом обележавања педесетогодишњице редовног одржавања Ликовне колоније „Сићево“


За ГСЛУ Ниш
Милица Тодоровић-ум. директор
Metamorfoze Sićeva, Pejzaži iz fonda Likovne kolonije, 23. oktobar - 02. novembar 2014. godine.
Katalaog Vladeta Živković
press
„Niški crtež“ je tradicionalna, od polovine dvehiljaditih godišnja izložba na programu Galerije SLU, koja je od prvog održavanja 1991. godine organizovana osamnaesti put. Isprva zamišljena kao izložba crteža umetnika koji stvaraju u Nišu, svojom realizacijom je omogućila, ako ne valorizaciju, onda njihov pregled i kao najvažnije-animirala je stvaraoce da se posvete ovoj disciplini. Upravo je to omogućilo da uz brojne koncepcijske promene „Niški crtež“ postane najobimnija godišnja manifestacija u Srbiji posvećena crtežu. Počev od njih  dvadeset i četvoro, prve godine održavanja ove smotre, jednim ili sa više crteža se za 18 izložbi  predstavilo 440 umetnika, 1061 nastupom. Dvadeset i petoro debitanata iz svih krajeva zemlje na ovogodišnjoj izložbi brojem svedoče o vitalnosti manifestacije, koja prati opšta kretanja, pre svega, savremene srpske umetnost. Pitanje aktuelnosti je i uslovilo glavnu koncepcijsku promenu, da je „Niški crtež“ od 2000-te godine tematska izložba konkursnog karaktera.

Tema i naslov ovogodišnje izložbe je „Princip“.

U osnovi sveta koji nas okružuje i nas samih su principi. Princip ili osnova, pravilo. U tom smislu, poštujući pluralizam umetničkog izražavanja i mogući beskonačan broj tačnih odgovora na temu, žiri je od prispelih 168 za izlaganje izabrao 93 rada.

U stotoj godini od Sarajevskog atentata i izbijanja Prvog svetskog rata, organizator je želeo da pokrene umetnička preispitivanja ovog istorijskog događaja, pominjanjem prezimena Gavrila Principa, atentatora na austrougarskog prestolonaslednika, te da podstakne iščitavanje mogućeg šireg društveno-političkog modela-principa. U ovom kontekstu, ali sa dozom sarkazma odgovaraju Z. K. Palanski i LJ.Kocić, gotovo šematski raščlanjeno Miodrag Anđelković ili plakatski sprovedeno A. Blatnik. S. Kitić u duhu svoje aktuelne serije Principu kao snagu društvene promene pretpostavlja „penzose“, dok I. Stošić apeluje protiv propagiranja nasilja. A. Dević svoj digitalni print imenuje: „Utakmica“.

Sa druge strane jedan broj umetnika se bavio principima vere (J. Kitić, Z. D. Kostić, V. Janković), principom promene i prolaznosti (S. Đokić, S. E. Curk, J. Miljković) u umetničkoj analizi tragova (B. Nikolov, M. Munižaba, A. Dević) ili inverzno-slojeva nastanka (A. Petrović). Rešenja ovih poslednjih, u okviru izložbe kao celine, svojim grafizmom dobro komuniciraju sa delima stvaralaca čija je pažnja bila na principima likovnog izražavanja (L. Bujić, D. Dimitrijević, S. Kovjenić, V. Ristić, K. Đorđević), pri čemu rad „Tri crne“ (B. Živić) temi odgovara i kao opservacija o društvenom trenutku. Svoj odnos ili projekcije prema medijskom svakodnevlju i u njemu važećim modelima izrazili su pretežno mlađi autori (S. Luković, N. Milošević, I. Mitić, A. Cvejić, M. Vukašinović, I. Stošić), dok su brojna i dela umetnika koji principu pristupaju sa strane klišeiranih slika iz života (S. Luković, A. Radošević, B. Tešić, M. Aleksić…).

U gracilnosti samih variranih formi, u delu „Kako vetar duva“ (J.M.Pejović), mogu se čitati titraji života na „balkanskoj vetrometini“, dok sa druge strane kao da ovaj rad promišlja istočnjački odnos kosmičke ravnoteže. U smislu odgonetanja principa na snazi u univerzumu tu je rad Z.S.Vranjskog, kao i dela poduprta matematičkim promišljanjem (A. Dedić). Iako na izvestan način imanentan ovoj grupi rad B. Bašića, u njemu je se sa druge strane nosilac radnje nalazi u kosmičkoj samoći. Njime dolazimo do crteža iz domena figuracije i portreta (B. Otašević, A. Cvejić, M. Pantelić, O. Đorđević, J. Savić, M. Vukašinović, L. Šukletović, M. Aleksić, K. Nedeljković…) koji pojedinačno tretiraju različite principe, kao i zastupljena dela iz tekućih ciklusa umetnika (J. Šalenić, S. Radonjić, K. Đorđević, K. Nedeljković, J. Trajković…)

Dela nastala klasičnim crtaćim sredstvima (olovka, ugljen, tuš, pastel na papiru) na izložbi su, brojem ravnopravno, zastupljena sa delima, u kojima je kombinovanjem materijala i postupaka, poimanje crteža pomereno ka mediju slike, digitalne slike i objekta, instalacije. Nastala u heterogenosti umetničkog trenutka ona nose stvaralački princip sedamdeset i devetoro učesnika izložbe „Niški crtež 2014“. Mišljenja smo da i ovim svojim izdanjem, niška izložba crteža osvetljava prilike na srpskoj likovnoj sceni u domenu crteža kao samostalne discipline, i da konkretno daje dragocene odgovore na, u prividnoj jednostavnosti, kompleksan problem-„Princip“.
                                                                                                                                                   

Za GSLU
Milan Ristić
Niški crtež, Princip, 23. decembar 2014 - 20. januar 2015. godine.